Jedne zimske večeri za trpezon uglednog vinogradara u Potomju, na početku stađuna od kamenica, nakon par boca dobroga vina, krenila je kao i uvik do tada žustra i aktivna rasprava. U gomili riči i neartikuliranih glasova ideja o blogu nekako se svima svidila. Popio se jedan pelješki rukatac, svijež i pitak, bogata istarska malvazija macerirana te odlezana u akaciji, čak i jedan mladi chardonay. Pisat ćemo o vinu više idućih puta za sada krenimo od početka.
A počelo je, ni danas , ni tu večer, nego prije dosta godina, otprilike po rođenju. Jer svi smo se mi ode od malena učili živit s lozom i maslininon, i kroz život naučili volit ovaj kraj. Ne samo da živimo, nego ima nešto što nas drži na ovoj zemlji da smo odlučili ostat na selu i prinit na buduće generacije ono sto su nas naučili naši stari.
Počet ćemo pomalo prinosit ovim blogon na Vas, jer znamo da među Vama ima naših prijateja i judi koji cijene našu tradiciju i rad, ima onih koji su dosta stručniji i boji od nas pa če i oni nas nešto naučit ili upozorit na popust. Bit će među Vama i neprijatelja koji će nas kritizirat i napadat, pritit i gazit, ali ujedno poticat na još bolji i konstruktivniji rad, jer ne pišemo mi ovaj blog da bi bili veći katolici od Pape, veći Hrvati od Thompsona ili ne daj Bože veći vinski znalci od Butkovića, mi smo počeli pisat na blog da Vam približimo život mladih ljudi sa sela koji živu s lozon i maslinon, a pričaju svoj život kroz vino. A i sami znate uz vino priča najbolje ide.
Živili!
Komentiraj